Przejdź do głównej zawartości

vijesti iz hrvatske

 Hrvatska (hrvatski: Hrvatska), službeni naziv - Republika Hrvatska (hrvatski: Republika Hrvatska, opis audio datoteke preslušavanja) [3] - država na križanju puteva srednje i jugoistočne Europe na zapadnom Balkanu. Graniči sa Slovenijom na sjeveru, Mađarskom na sjeveroistoku, Srbijom na istoku, Bosnom i Hercegovinom i Crnom Gorom na jugu, a dijeli pomorsku granicu s Italijom. Glavni grad Zagreb je s dvadeset županija najveći grad i jedna od primarnih administrativno-teritorijalnih jedinica. Hrvatska ima površinu od 56.594 km2 (26. u Europi) i 4,28 milijuna stanovnika, od kojih su većina katolici.

Poraz Mohacza 1526. i smrt Ludwika II., Građanski rat između Jana Zápolyja, kojeg je podržao sultan Sulejman I, i Ferdinanda I Habsburga, koji se borio za pravo na mađarsko prijestolje, doprinio je promjeni situacije u zemlji u puno lošiji stupanj [11]. Ugovor sklopljen 1538. godine u Velikom Varadinu, između Ferdinanda I i sultana, jamčio je da će Hrvatska, Dalmacija i Slavonija biti ostavljene u granicama Austrije. Do 1. stoljeća n u Hrvatskoj je postojala rimska provincija Ilirija (lat. Illyricum). U 1. stoljeću n podijeljena je na dvije provincije: Dalmaciju i Panoniju.


Početkom 7. stoljeća hrvatska plemena došla su na područje današnje Hrvatske. 803. godine teritoriji Dalmatinske Hrvatske osvojeni su i uklopljeni u carstvo Karla Velikog. Od 7. do 8. stoljeća na nju su nadirala plemena Ostrogota, Avara i Slavena. Kasnije je teritorij Hrvatske postao mjesto natjecanja za utjecaj papinstva, Venecije i Mađarske. Kraljevina Hrvatska osnovana je 925. godine.

Wpisy

Strony

Wpisy

Strony

Wpisy

Strony

Wpisy

Strony

Wpisy

Strony

Wpisy

Strony

Wpisy

Strony

Wpisy

Strony

Wpisy

 

1102. došlo je do osobne unije s Mađarskom. Od 14. stoljeća i kraja vladavine Anžuvinaca u Mađarskoj (1308. - 1395.), bilo je razdoblje unutarnjih borbi. Nakon bitke kod Mohacza 1526. godine Hrvatska je došla pod vlast Habsburgovaca. Dio zemalja prešao je pod vlast Osmanskih Turaka, a njihov postupni pritisak rezultirao je okupacijom praktički cijelog teritorija.


U 18. stoljeću turski je utjecaj oslabio, a 1809–1813. Napoleon je uspostavio Ilirske provincije. U devetnaestom stoljeću Hrvatska se našla u Austrijskom carstvu, a kasnije u sferi utjecaja Mađarske (nakon 1867. u zemljama krune Svetog Stjepana, tj. Mađarskom dijelu države). Dalmacija je ostala u austrijskom dijelu, ali je tamo uživala autonomiju (vlastiti parlament). Austrijanci su pokušali iskoristiti mađarsko-hrvatske sukobe kako bi ojačali dinastiju Habsburg (na primjer, Hrvati su pomogli u suzbijanju mađarske pobune 1848. - 1849.).


U 19. stoljeću pojačavaju se tendencije neovisnosti. Nakon Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske 1918. godine Hrvatska je postala dio Kraljevine SHS (Srbi, Hrvati i Slovenci), a 1929. - dio Jugoslavije.


Tijekom Drugog svjetskog rata, 1941. godine, fašistička ustaška skupina predvođena Antom Pavelićem preuzela je vlast, proglasila neovisnost i osnovana Nezavisna Država Hrvatska (NDH). Teritorij Hrvatske, u to vrijeme povezan s Njemačkom, obuhvaćao je vlastitu Hrvatsku (iako nije čitav teritorij bio pripojen Italiji) i teritorij današnje Bosne i Hercegovine.


U svibnju 1945. NDH je likvidirala jugoslavenska vojska. Od 1945. godine, nakon završetka Drugog svjetskog rata, Hrvatsku je u Jugoslaviju uključio Josip Broz-Tito (koji je i sam bio porijeklom iz Hrvatske).


Neovisnost je proglašena 1991. godine; započeo je rat s Jugoslavijom (de facto sa Srbijom, potpomognut crnogorskim trupama). U travnju 1992. mirovne snage UN-a ušle su u Hrvatsku. Sukob je riješen nakon tri godine (Daytonski pakt). Hrvatska se počela prijavljivati ​​za članstvo u NATO-u.


Od početka devedesetih do njegove smrti 1999. godine, državom je autoritarno upravljao Franjo Tuđman, čelnik nacionalističke Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) [9] [10]. 2000. godine na izborima su pobijedile umjerene snage i zemlja je demokratizirana: Stjepan Mesić, bivši antikomunistički oporbeni aktivist, postao je predsjednik. Vladu je formirala koalicija reformiranih postkomunista sa seljaštvom, kršćanskim demokratima i liberalnom strankom na čelu s Ivicom Račanom. Vlada je nastojala približiti Hrvatsku europskim strukturama.


2003. godine HDZ se vratio na vlast. Dvije godine kasnije, Hrvatska je započela pregovore o prijemu u Europsku uniju. 2009. zemlja se pridružila NATO-u. 2011. završeni su pristupni pregovori s EU [11]. Ugovor o pristupanju potpisan je 9. prosinca 2011. [12]. 22. siječnja 2012. godine 66,27% Hrvata bilo je za članstvo u EU. Hrvatska se 1. srpnja 2013. pridružila EU.U tim su zemljama Habsburgovci razdvojili Vojnu krajinu. Nevoljkost plemstva i hrvatskog plemstva prema apsolutističkoj politici Habsburgovaca rezultirala je uspostavom neuspješne protuaustrijske zavjere 1670. godine, koju su vodili Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan. 1683. Turska je započela rat s Austrijom. Unatoč pobjedi Jana III. Sobieskog u Beču 12. rujna 1683. godine, neprijateljstva su trajala do 1699. [12]. Tada sklopljeni mir u Karłowicama u Austriji je dala, Slavonija i dio Dalmacije.


1809. - 1816. Napoleon Bonaparte osnovao je Ilirske provincije iz Dalmacije i dijelova Hrvatske. Kratka francuska vladavina dovela je do buđenja nacionalne svijesti među Hrvatima. Poraz Napoleona i odluke Bečkog kongresa omogućili su Austriji da likvidira Ilirske provincije. 1816. godine apsolutističkim dekretom Hrvatska je postala dijelom kraljevine Ilirije [13]. 1830-ih razvio se pokret za ujedinjenje južnih Slavena. Takozvani Iliri su tražili da se povijesne hrvatske zemlje ujedine u granicama Mađarske krune. Nacionalni jezik prepoznat je kao službeni 1847. Pristalice pridruživanja Mađarskoj, "Mađari", također su bili vrlo utjecajni. Tijekom proljeća nacija u austrijskoj monarhiji 1848. - 1849., Narodna skupština u Zagrebu podržala je potragu za Hrvatskom i provedbu liberalnih socijalnih reformi zbog trenutne politike centralizacije i mađarizacije Mađarske prema Hrvatskoj [14]. Hrvatsko je društvo podržalo zabranu Josipa Jelačića, doveo je do vojnih akcija protiv Revolucije u Mađarskoj [15]. Vojne akcije prekinule su hrvatsko-mađarsku uniju. 1849. ustav je potvrdio odvojenost obje države jedna od druge, zemljom su upravljali Austrijanci iz Beča [16]. Službeni njemački jezik uveden je 1854.


Osnivanje Austro-Ugarske 1867. dovelo je do obnove Hrvatsko-ugarske unije 1868. [17]. Hrvatska je dobila autonomiju. Hrvatska je bila podložna pravosuđu, obrazovanju i vjeri [17]. Obnovljen je službeni hrvatski jezik, a gospodarska i vojna pitanja bila su odgovornost parlamenta i mađarske vlade. 1881. Vojna krajina se vratila u Hrvatsku. Sporazum postignut 1868. izazvao je široko nezadovoljstvo u Hrvatskoj. 1871. pokušao je pokrenuti ustanak Eugen Kvaternik pod zastavom neovisnosti [18].


1904. godine braća Antun i Stjepan Radić osnovali su u Hrvatskoj Radikalnu seljačku stranku koja je kritizirala uniju s Mađarskom [19]. Uporne tendencije mađarizacije prema slavenskoj manjini u mađarskoj kruni rezultirale su uspostavom hrvatsko-srpske parlamentarne koalicije 1905. godine [20]. Koalicija je olakšala širenje u Hrvatskoj jugoslavenske ideje o stvaranju neovisne države južnih Slavena. Izbijanje Prvog svjetskog rata rezultiralo je stvaranjem Jugoslavenskog odbora 1914. godine od strane pristaša uspostavljanja Jugoslavije. U kolovozu 1917. Jugoslavenski odbor i srpska vlada potpisali su na otoku Krfu zajedničku deklaraciju o ujedinjenju svih južnih Slavena u okviru jednog kraljevstva. Vladajuća dinastija trebala je biti Karadziordziewiciów [

Hrvatska je naseljena od doba paleolitika. Hrvati su na teritorij došli u VI stoljeću i do IX stoljeća stvorili dvije kneževine. Hrvatska je prvi put priznata kao neovisna država na međunarodnoj razini 7. lipnja 879. godine za vladavine kneza Branimira. Tomislav I. postao je prvi knez 925. godine, uzdignuvši Hrvatsku do statusa kraljevine koja je zadržala svoj suverenitet gotovo dva stoljeća. Tijekom krize sukcesije nakon završetka dinastije Trpimirović, Hrvatska je 1102. godine sklopila osobnu uniju s Mađarskom. 1527. godine, suočen s osmanskim osvajanjima, hrvatski je sabor na hrvatsko prijestolje izabrao Ferdinanda I. Zemlja je ujedinjena u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju 1929.).


Nakon invazije Osovine na Jugoslaviju u travnju 1941., veći dio Hrvatske uključen je u marionetsku državu Nezavisne Države Hrvatske. Rezultat je bio pokret otpora. To je dovelo do stvaranja Socijalističke Republike Hrvatske, koja je nakon rata postala osnivač i dio Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. 25. lipnja 1991. Hrvatska je proglasila neovisnost koja je stupila na snagu 8. listopada te godine. Hrvatski rat za neovisnost uspješno se vodio četiri godine nakon njegove objave. Ime države potječe od etnonima naroda - Hrvati.


Suverena država Hrvatska parlamentarna je republika. Članica Europske unije, Ujedinjenih naroda, Vijeća Europe, NATO-a, Svjetske trgovinske organizacije i utemeljiteljica Mediteranske unije. Od 2000. godine hrvatska vlada ulaže velika sredstva u infrastrukturu, posebno prometne rute i građevine duž europskih koridora.


Svjetska banka Hrvatsku je klasificirala kao zemlju s visokim prihodima i zauzima 46. mjesto u indeksu humanog razvoja. [4] Gospodarstvom dominiraju usluge, industrija i poljoprivreda. Turizam je važan izvor prihoda, jer je Hrvatska jedno od 20 najpopularnijih turističkih odredišta u svijetu. Država kontrolira dio gospodarstva, imajući značajnu državnu potrošnju. Europska unija najvažniji je trgovinski partner Hrvatske. Hrvatska osigurava socijalnu sigurnost, univerzalni zdravstveni sustav, kao i osnovno i srednje obrazovanje, podržavajući kulturu kroz brojne vladine agencije i korporativne investicije u medije i literaturu.

Komentarze

  1. Your passion can clearly be seen by the amazing content you have written. Got so much inspiration from it and, I am looking forward to more blogs post from you of the same kind. Continue the good work, please. careers at GT bank

    OdpowiedzUsuń
  2. I think this is an informative post and it is very beneficial and knowledgeable. Therefore, I would like to thank you for the endeavors that you have made in writing this article. Also check free magazine subscriptions

    OdpowiedzUsuń

Prześlij komentarz